18

petak

travanj

2014

Originalni zadarski turistički proizvod

Rekli su da će Zadar dobiti novu i originalnu smeđu turističku signalizaciju. I stvarno je originalna. Samostan sv. Mihovila se na engleski kaže St. Mary's monastery.
to je čudo hrvatskog prevoditeljstva, još jedna atrakcija uz pozdrav suncu i morske orgulje.

Sveti Mihovil je jedini svetac koji se na engleskom zove Marija.




17

četvrtak

travanj

2014

I meni je žao

Premijeru je žao što je policija izvršila desant na Lamjanu, ali eto tu on nema što napraviti. To se njega ne tiče

I nije problem što mu je zbog desanta žao, problem je što mu nije žao i zbog drugih stvari.

I meni je žao što je policija izvršila desant, ali nisu tu oni zlikovci. Prije bi ih našli na Jupiteru, Bahamima, sudu, možda čak i u mom susjedstvu.

Premijeru bi trebalo biti žao i što bi neki ljudi mogli ostati bez posla. Pa on kaže da moramo raditi i pokretati proizvodnju.
Gledaju kako napuniti porračun, e pa i ti radnici su punili proračun.
Svi su nešto zabrinuti za sudbinu otoka i žele pomoći otocima. Pa evo prilike.

I tu se vidi sav jad, bijeda i dvoličnost političke scene kod nas.
Ni Milanović ni Karamarko, ni Sabljarke Dračevac ni Antičević Marinović ni Kalmete ni Jerolimova.
Nitko se tu previše ne sekira. Političari i mnogi drugi uglavnom šute. Neki jer im je svejedno, neki jer ne znaju što drugo napraviti, neki šute jer moraju šutjeti, a neki šute jer se potajno raduju tome kako se stvari razvijaju.

Malo mi je nelagodno i neugodno pisati o ovome. Svašta se čuje i priča o Lamjani. Blizu mi je, a opet daleko. Tu sam isto neki autsajder. Ali nešto se ipak može napraviti. Možemo svi postaviti neka pitanja.

Da radnici štrajkaju jer ne žele raditi vjerojatno bi čulli priče o lijenim Dalmatincima, glupanima ča samo pivaju i piju vino. A ča sad kad žele raditi? Di su sad filozofi pa i neki s pollitike što drže predike o protestantskom moralu rada?

Da radnici ne žele raditi bila bi i priča o tome kako se tamo uređuju i jahte i turistički brodovi i kako radnici uništavaju naš turizam.

Da slučajno neki poduzetnik drži škver onda bi bio slavljen kao neko koji pokreće przvodnju, dokazuje da možemo od turizma prodati više od sunca i mora. Da se mogu servisirati i jahte i turistički brodovi. Da poduzetnik želi proizvodnju onda bi on sigurno obogatio turističku ponudu, dokazao da se može i hoće. Ovako, koga briga.

Gdje su libertarijanci s pričama o antipoduzetničkoj atmosferi koja guši proizvodnju, o zloj državi koja ne da da se zapošljava? Ili to država ne valja samo kad poduzetnicima koči proizvodnju, a kad radnici sami pokreću proizvodnju onda se to ne važi.

Gdje su libertarijanci i neoliberali da održe prediku o tome da se radnici moraju sami izboriti za svoje mjesto na tržištu. Eto sad se bore i što sad?

Gdje su libertarijanci i HUP-kreteni koji su puni priča o građanima neradnicima koji ne bi radili i traže da im "dadilja država" sve osigura. Evo sad neki sami sebi žele osigurati egzistenciju.

Gdje su "Osječki gonič ugljikovodika i investicija" i splitski tupan Grčić? Zar ih ne zanima zapošljavanje, pokretanja proizvodnje, plaćanje doprinosa i poreza. Ili doprinosi i porezi koji plate radnici Lamjane nisu prihodi proračuna? Zar nije svaka kuna važna? Zar ne treba povećavati prihodovnu stranu proračuna?

Gdje su Kalmeta i "ne damo te Gaženico naša" ekipa? Gaženicu ne daju, a Lamjanu daju. Kao što su uostalom dali i Bagat i Zadranku, PZ Zadar, Tvornicu duhana Zadar.... Samo Gaženicu ne daju, a za sve ostalo tu je stečaj.

Gdje su tunelaši toliko zabrinuti za otoke i njihov razvoj? Oni koji žele pomoći otočanima izgradnjom podmorskih tunela pa da boduli imaju posla i para i prosperiteta?

Zar stvarno nema mjesta za remontno brodogradilište u kraju s jakim i ribarstvom i nautičkim turizmom i pomorstvom?
Je li Lamjana jedina uvala na Jadranu pa baš nju i samo nju moraju pretvoriti u apartmansko nasenje s marinom?
Sve su to mafijaško-politička posla, a kako su oni uglavnom banditi nesposobni raditi i graditi, pogotovo na dugi rok, na kraju će sve to prodati nekom strancu i od Jadrana i cijele zemlje napraviti koloniju.

Tu je i stvar u tome da se građani isključuju iz cijele priče. Zato se često ljudi protive i turizmu i apartmanima, hotelima, ali i općenito promjenama u društvu. Svaka promjena donosi daljnje isključivanja građana iz zajednice, iz prava na sudjelovanje u upravljanju zemljom, odlučivanju o sudbini zemlje.
Građani dobiju samo račune za dugove, šporkicu i okrivljivanja za sve što pođe neopako. Naravno i predike o tome kako su lijeni i ne žele raditi.

A onim političarima, poduzetnicima i njima sličnima koji žele pomagati otocima i domovini još jednom ću reći hvala na pomoći,ali ne pomažite nam više. Dovoljno zla ste napravili.

07

ponedjeljak

travanj

2014

Živimo ispod svojih mogućnosti

Mi živimo ispod svojih mogućnosti i već neko vrijeme me poprilično iritiraju one papige tupave što stalno ponavljaju da živimo iznad svojih mogućnosti ili da smo prije živjeli iznad svojih mogućnosti pa smo sad u problemima.

Mi stalno živimo ispod svojih mogućnosti i to još tamo od stoljeća sedmog.

Kod nas se ne uvozi hrana jer ne možemo proizvesti više nego što je proizvodimo, jer su mogućnosti proizvodnje došle do kraja, jer je sva zemlja iskorištena za proizvodnju. Da je to slučaj onda bi živjeli, hranili se, iznad svojih mogućnosti.
Ovako mi živimo ispod svojim mogućnosti.

Mi imamo oranicu u ledini, pustu štalu i seljaka bez posla.
Napuštene tvornice, strojeve što ne rade i radnike koji znaju svoj posao, a nemaju posla. mi živimo ispod svojih mogućnosti jer imamo i strojeva i ljudi koji bi radili.

Mi imamo mlade nazaposlene koji bi učili, radili, osamostalili se, a nemaju prilike naći posla. Oni žive ispod svojih mogućnosti.
Doktori koji ne mogu na specijalizaciju, duge liste za preglede i aparate u bolnici koji se koriste samo dio dana. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.
Hoteli i apartmani koji rade samo par mjeseci. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.

Polja koja se ne navodnjavaju i rijeke pored njih. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.
Drva u izobilju, a uvozimo namještaj. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.
Stanove bez ljudi i ljudi bez kuće. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.

Pametne ljude koji si prisiljeni raditi glupe poslove i slušati glupe šefove, oni žive ispod razine svojih mogućnosti.
Plaće koje nisu dovoljne da zadovolje životne potrebe građana i premalu potrošnju. Mi živimo ispod svojih mogućnosti.


To da živimo ispod svojih mogućnsti možemo provjeriti i na primjeru onih koji su otišli vani. Rade, napreduju, obitelji im napreduju, imaju i kuću i auto, mogu i na putovanja. Oni žive u skladu s onim što mogu napraviti, oni žive u skladu sa svojim mogućnostima. Da su ostali kod nas, živjeli bi život ispod svojih mogućnosti.

I kad bi povjerovali onima koji govore da živimo iznad svojih mogućnosti, kakav bi to život bio?
Digo si kredit (za stan), živiš iznad svojih mogućnosti. Imaš auto, živiš iznad svojih mogućnosti. Mobitel? Iznad mogućnosti. Ljetovanje, zimovanje? Iznad mogućnosti.
Internet? Kompjuter? Iznad mogućnosti. Kupuje se odjeća? Iznad mogućnosti.
Pristojna plaća? Iznad mogućnosti.
To je na razini pojedinaca i njihovih obitelji.

Onda idemo na društvo. Besplatno školovanje? Iznad mogućnosti. I zdravstvo je iznad naših mogućnosti. Javna infrastruktura? Iznad mogućnosti? Kultura? To je isto iznad naših mogućnosti.

Što nam onda ostaje, da isključimo vodu, struju i internet, preselimo se u pećinu ili brvnaru u šumi, odreknemo školovanja djece i zdravstvene zaštite, kulture, cesta, vodovoda, željeznica, pošte...
Natrag u srednji vijek, ako i srednjovjekovni standardi nisu iznad naših mogućnosti.

Jedino što imam reći o onima što govore da živimo iznad svojih mogućnosti jest da je iznad njihovih mogućnosti shvatiti što i kako nam je raditi da napredujemo i da nam svima bude bolje. Oni nemaju ni znanja ni volje ni mašte ni želje da poboljšaju život u zemlji. Oni znaju samo uskraćivati i to je dokaz da je bilo kakava javna funkcija iznad njihovih intelektualnih i ljudskih mogućnosti.

Ne žive građani zemlje iznad svojih mogućnosti, nego su društvenie elite na položajima koji zatjevaju razinu rada, odgovornosi i znanja koja je iznad njihovih mogućnosti.

02

srijeda

travanj

2014

Destiliranje viška vrijednosti

Profit, stvaranje dodane vrijednosti, višak vrijednosti, veći prinosi, to je ono što se traži, zar ne?

Pa kako doći do većeg profita? Razlika između troškova proizvodnje i cijene proizvoda mora bit što veća. To je dodana vrijednost. Razlika između cijene proizvodnje i prodajne cijene.

Ako napraviš nešto za 1000 kuna, a prodaš za 10 000 kuna onda imaš profit od 9000 kuna, ali ako prodaš istu stvar za 20 000 kuna onda je profit 19 000 kuna.

Profit je važniji od proizvodnje, važnije je više zaraditi nego više proizvesti. Kakva korist da proizvedeš 100 000 stolova ili lampi ako od njih nema profita.

Zato je osim postizanja što više cijene važno da i troškovi budu što manji.
Da se dobije što veći višak vrijednosti, profit.
To se radi tako da se pokušava doći do jeftinijih materijala za proizvodnju, do jeftinije radne snage, do toga da se plati što manje poreza.

I to je kao neki cilj kapitalizma, što veći profit, a što manji troškovi.
Stalno se reže i reže, plaće, materijal, porezi....
I nikad dosta, uvijek sve manje i manje žele platiti.

U zabludi su oni koji misle da će poduzetnici prestati cmizdriti ako se plaće smanje i ako porezi budu niži. Oni će i dalje tražiti niže nadnice i niže poreze. To je u biti same kapitalističke proizvodnje i glupo je očekivati da će ikad kaptalisti biti zadovoljni visinom plaća ili poreza, uvijek će pritiskati još i više. Tako da bi i političari, ali i mi svi drugi mogli prestati razmišljati o tome kako da udobrovoljimo poduzetnike i da im stvorimo "povoljnu atmosferu". Oni nikad neće biti zadovoljni i uvijek će tražiti još i više za sebe. Takova je logika sustava. Pogodovanjem kapitalu zadovoljavaš nezasitnu beštiju izgladnjujući i uništavajući sve oko sebe.

To kapitalisti samo govore da bi dali veće plaće i zapošljavali kad bi im se pomoglo. Poduzetnici to ne misle za ozbiljno, to je tek priča da im se omogući veći profit. Oni zapošljavaju samo kad moraju i daju plaće samo onolike kolike moraju dati da im radnici ne pobjegnu. Ako je moguće prebaciti će poslovanje u drugu zemlju ili automatizirati pogone samo da imaju što manje troškove rada. Oni nisu pokretači ekonomije niti stvaraju radna mjesta. To je iluzija.

Također ako pogledamo taj nagon za smanjivanjem troškova i povećanjem profita, kuda on vodi?
Idimo do kraja. Režeš pa režeš, malo plaće, malo materijalne troškove, malo poreze pa još pa još, ali konačni cilj, konačni ideal kapitalizma, daleki neostvarivi cilj jest profit bez ikakvih troškova. Sve si srezao.

I tu dolazimo do otkrivanja još jedne zablude. Nije cilj kapitalista proizvodnja dobara. Kad bi mogli, oni bi najrađe da dobiju pare bez proizvodnje. Proizvodnja i zapošljavanje je nužno zlo. Amerikanci i Europljani se sve više prebacuju na financijalizaciju, proizvodnjom se bave kapitalisti koji ne znaju bolje, Kinezi, Vijetnamci... Oni su novi u kapitalizmu pa moraju nešto i proizvodit da bi ostvarili profit.
Vratiti će Amerikanci i Europljani proizvodnju tek kad im se financijsko muljanje više ne isplati kad za stvaranje profita budu trebali proizvodnju i radnike, tek kad ne budu znali bolje nego proizvoditi.

Ali vratimo se na esenciju samog kapitalizma na čisti destilat kapitalčističke logike. Dobiti novac bez troškova rada i proizvodnje. Dobiti novac za ništa, money for nothing my friend.

Zato je moj proizvod "Ništa u kockastoj boci" čista esencija kapitalizma. San svakog poduzetnika, čisti destilirani višak vrijednosti, višak vrijednosti oslobođen svih prljavština rada, materijalnih troškova ili ikakvih drugih troškova.


I kad pogledamo bolje što je proizvodnja bliža idelalu, što je bliže tome da proizvodi i prodaje ništa to je profit veći.
Pogledajmo brodogradnju. Brodovi su ogromni, a zarada nikakva i s vlakovima ista stvar, ali kako idemo prema manjim proizvodima stvari postaju bolje.
Namještaj je već u boljoj poziciji, čokolade još bolja zarada, farmaceutska industrija koja proizvodi male pilulice ima već ogroman profit pa telekomi koji naplaćuju zrak imaju ogromne profite i onda dolazimo do banaka koje su se godovo oslobodile materijalnog svijeta i tramakaju brojkama zapisanima u kompjuterima. Ne proizvodš ništa a pare ogromne.

21

petak

ožujak

2014

Ustani beno, Hrvatska te zove!

KORAK BLIŽE PSIHIJATRIJI

Lobotomislav ima plan! Podmorskim tunelim će spojiti Ugljan s kopnom i tako približiti Psihijatrijsku bolnicu Ugljan svim građanima Hrvatske.

HDZ - za psihijatriju dostupnu svima!

OTKRIVAMO Tri ključna projekta kojima Karamarkov HDZ misli spasiti Hrvatsku


To je to. Neka psihijatrija bude dostupna svima. Priuštimo građanima liječenja na odjelu s najljepšim pogledom. Sunce, more, košulja.

Naravno, svaki tunel uz benefite ima i svoje opasnosti. Svi znamo da u tunelu usred mraka sija zvijezda petokraka. A za borbu protiv zvijezda petokrakih Lobotomislav će oformiti poseban "Stožer za obranu od zvijezda petokrakih" s odjela pet ugljanske bolnice.

Podmorski tuneli i direktno povezivanje psihijatrije s ostatkom Hrvatske osloboditi će ogromne ljudske potencijale s psihijatrije. Svi znamo da se u bolnici uvijek nalaze barem tri Isusa, Napoleon, Einstein iz Rodaljica i Milton Friedman od Kistanja, a sad će se tome think-thanku lakše moći pridružiti i drugi veliki vizionari, ljudi kao što su Karamarko, Kalmeta, Jovanović, Hajdaš-Pajdaš Nešto, Nikica Gabrić i mnogi drugi. Konačno će i oni moći popričati s nekim svoje razine inteligencije i razuma.

Mogli bi osnovati i odjel za razvoj manije proganjanja od crvenih utvara iz prošlosti.
Mogli bi razvijati teorije o padovima boeinga.
Gabrić bi sigurno predložio i da se sagradi jedno novo krilo bolnice za bogate pacijente iz Njemačke kojima bi još mogli i prodavati jabuke i jogurt.
Nema sumnje da na Jadranu treba više kreveta, više smještajnih jedinica.

Ovo bi bio i svijetli primjer Svehrvatske domovine Europi i Svijetu, jer bi im pokazali da se kod nas ne diskriminiraju bolesnici s psihičkim problemima. Dapačem, oni su dobro integrirani u društvo, mnogi od njih su ugledni građani, političari, predsjednici stranaka, gospodarstvenici...


ONO BRATE...

Ono brate, tko o čemu HDZ o tunelima. i to samo ovaj kopno- Ugljan košta 1,35 mlrd kuna, a pitanje je je li u cijenu uključeno i bojanje tunela ili to ide naknadno.
a tunele treba i održavati i to je veliki trošak, treba ispupmati sve te ispušne plinove iz tunela osvijetliti to, čuvati...

što ako se stvarno sve to napravi pa npr. napravi tunel Vis-Brač-Šolta-kopno i onda na dijelu Šolta kopno se usred sezone dogodi nesreća i zatvori tunel, kako će se napraviti smejna gostiju, kao će poći ća ljudi kako će doći novi? kako će opskrba funkcionirati, jer podsjećam, Jadrolinije vjerojatno više biti neće.
kad u gradu zatvore cestu onda ideš obilaznim cestama, ali ne postoje obilazni tuneli.

ne treba govoriti no o ogromnoj cijeni svega toga i koliko je to isplativo. jedno je kad se grade tuneli pod morem u gradovima od par milijuna stanovnika da se dođe do mjesta gdje se može grad dalje štitiri i razvijati, ali čemu to kod nas?

i to s tunelima će ko puno pomoći otocima i dati posla i sve. ali ako se i naprave tuneli onda prestaje potreba za Jadrolinijom. što će svi ti trajekti i brodi raditi? zašto se obnavlja flota? gdje će sa zaposlenicima Jadrolinije? dosta zaposlenij i jesu otočani, bilo da rade na brodovima ili u agenciji prodaju karte.
pa onda trajekti idu na remont u otočka remontna brodogradiličšta, i tu će nestati posla.

A onda nitko ne govori ni tko bi to platio i plaćao održavanje (osim naravno priče da će nam "mrska" EU dati pare), hoće li biti korištenje besplatno ili će se naplaćivati. Hoće li biti u državnom vlasništvu ili dati u koncesiju privatniku. Moglo bi biti na kraju skuplje nego kako sad imamo, poremetiti i ono privrede što na otoku ima, a cijelom društvu naprtiti još par milijardi duga.

E Lobotomislave, Lobotomislave drži se ti crvene opasnosti jer za drugo nisi.

04

utorak

ožujak

2014

Oglas

evo samo da jevim da sam krenuo u ostvarivanje profita od čitanja poezije, oglas objavih na blogu tržište poezije.

stavio sam i tjednu ponudu pjesama i zbirki poezije, a uskoro će bit i drugih novosti i proizvoda u ponudi.

01

subota

ožujak

2014

Odoh u poduzetnike

Eto, odlučih otići u poduzetničke vode. istražio sam tržište i vidio da kod nas nema profesionalnih čitatelja, ljudi koji bi zarađivali samo od čitanja.

U tu svrhu sam i pokrenuo novi blog tržište poezije koji će biti alat za promociju mog potuzetničkog pothvata i zarađivanje velike količine profita.

U prvom postu na novom blogu opisujem neke razloge zašto sam se odlučio na ovaj korak i što je potrebno da unaprijedimo položaj poezije u našem društvu.

"Rješenje je da poezija postane TRŽIŠNA KATEGORIJA, da se oko nje počmu vrtiti ozbiljni novci. Kad pogledamo druge umjetnosti one su važne jer je tržište reklo da su važne, da donose vellik novac pojedincima.
A kakve novce donosi poezija? Ne možeš je kao slike izlagati u muzejima ili u držati u sefu dok joj ne poraste vrijednost. Teško ćeš naplatiti ZAMP za slušanje poezije, slabo se nju da prodati za uglazbljivanje. Po pjesmama se ne rade predlošci za igrane filmove, ne prerađuje ih se za kazalište ili film. Ne isplati se recitirati poeziju na stadionima. Kako napuniti arenu ljubiteljima slobodnog stiha i koliko bi se piva prodalo slušačima Puškinovih stihova?
Pjesma nije muzej ili neki spomenik pa da političari na nju mogu potrošiti milijune, uzeti provizije i tvrditi da su napravili nešto važno za kulturu. Bogati snobovi slabo skupljaju zbirke poezije, poezija nije opera pa da dolaziš na nju pokazati svoju novu i mlađu ženu u njenoj novoj i skupjoj bundi."


Još radim na rješenjima kako profitabilno čitati poeziju, a neke od rješenja ću ovih dana predložiti na mom novom blogu pa ga posjetite.


11

utorak

veljača

2014

Vrijedni i pošteni dečki rade sjajne stvari

Naši vrijedni i pošteni dečki rade sjajne stvari. U prvoj polovici mandata su ostvarili prvu polovicu obećanja. Obećali su otkaze i to su učinili, a sad bi u drugom dijelu mandata trebalo samo od sebe doći zapošljavanje. Jer država se ne bi smjela petljati u ekonomiju, pogotovo kad je u pitanju zapošljavanje. Ako ćemo o otkazima onda se može petljati, ali zapošljavanje ne.
Ostvarili su obećanja o tržišnim cijenama i poskupljaenjima i rezovima, prva polovica obećanja, onaj njihov dio posla je napravljen, sad bi stvari same od sebe trebale ići u sjajnom smjeru put blistave budućnosti.

Mislim, to je stvarno sjajno! Za investicije u energetici, a sad i vodoopskrbi su podigli cijene stuje i vode, taj dio su napravili, a sad hoće li se investirati, makar napraviti neki planovi to nije njihova stvar, ali barem su polovicu posla obavili.

Mene zanima kakav to utjecaj ima na državu.

Pa ako svako kućanstvo mjesečno troši 100 kn više na struju, vodu, plin i druge režije to znači da je ostalo 100 kn manje za druge stvari. Hranu, odjeću, obuću, namještaj...
To znači da će manje zaraditi i trgovci, pekari, stolari, staklari pa će se u tim sektorima otpuštati ljudi i smanjivati plaće što opet vodi do dodatnog smanjenja potrošnje...
Manje potrošnje i zaposlenih znači i manje prihoda državi, a skuplja struja znači i veći rashodi državi jer i država troši struju.

A HEP je u plusu, skupili su pare, a investicija nema. Znači izvukli su novce iz sustava, umrtvljavaju privredu, a kapital stoji na računu HEP-a, mrtvi kapital.
Skuplji energenti i veći prihodi državnim firmama je velika pomoć privatnom sektoru za koji se sve naše Vlade zalažu i u kojega polažu nade da će nas izvući iz krize.
Najprije su uzeli novce, a onda počeli razmišljati što i kako. Umjesto da su najprije napravili planove, izvršili sve pripreme pa onda podigli cijene ako ih je trebalo dizati.
Isto će napraviti s vodom, najprije dižu cijene, a onda će se vidjeti što i kako. Glavno da su uzeli novce, da je financiranje osigurano.
Sjajni momci, vrijedni i pametni.

I bankari su sjajni momci. Prošle godine dobit od 2,8 mlrd. kuna, a ove 0,756 mlrd. kuna.

Oni su dizali zadnjih godina rate kredita pa ako ti se rata digne za 1000 kn to je 1000 kn manje za hranu, odjeću obuću, namještaj...

To znači će manje zaraditi i trgovci, pekari stolari staklari pa će se u tim sektorima otpuštati ljudi i smanjivati plaće što opet vodi do dodatnog smanjenja potrošnje...
manje potrošnje i zaposlenih znači i manje prihoda državi, manje prihoda kućanstvima i teža otplata kredita, veći rizik za banke da ljudi neće moći plaćati kredite pa one dižu još i više rate kredita da kompenziraju prihode od onih koji više ne mogu plaćati.

I tako država i banke skupljaju novce, novci postaju krtvi kapitali, kapital ne cirkulira, privreda se umrtvljuje. Da zadrže razinu prihoda država i banke dižu svoje prihode dizanjem rata kredita, dizanjem poreza, dizanjem cijena režija.

Sjajno, sjajno, bravo naši vrijedni i pametni mladići.
Ma ki su to mladići! Ma kako su pametni! Ma kako su vridni! Ma kako su šesni! Za diku su!

22

srijeda

siječanj

2014

ZAMP i bušilica

Ma to meni nikako ne ide u glavu. Kafići moraju plaćati ZAMP jer glazba u kafiću donosi korist vlasniku kafića. Ma zamisli ti to? Čovijek kupi radio i CD-ove jer misli od njih imati koristi! O čuda ti čuda! Kupiti nešto da bi od toga imao koristi! Pa gdje toga ima!

I to još gazda kafića! Pa to bi značilo da čovjek koji ima svoju firmu kupuje na ime firme stvari koje mu donose novčanu dobit za firmu. Ima radio i CD jer misli da mu oni donose zaradu. Pa to je ko da pekar kupi brašno da zaradi proizvodeći kruh i peciva. Ludilo!

Pa onda i radio stanice moraju plaćati ZAMP, jer i oni imaju koristi od puštanja glazbe. Koji pokvarenjaci! Kupuju nosače zvuka da bi na njima profitirali.
Ne ide to tako kod nas rođo. Kod nas ne ide takvo koristoljublje. Nama proizvodi i usluge služe da nam budu beskorisni.
Mi imamo pogone da stoje prazni i propadaju, brodogradilišta da ne rade, kemijske olovke "made ina China" koje ne pišu, fakultetske diplome od kojih nemaš nikakve koristi, oranice da se na njima ništa ne sadi, političare biramo da nam budu beskorisni. Mi kupujemo i gradimo da nam to bude beskorisno ili barem trošak kao npr stadione koji su uvijek prazni, arene razne ili mostove koji spajaju ništa s ničim. Ne kupuju se svari da se ima koristi od njih. Ne, ne.

To sa ZAMP-om je kao da električar kupi Boschovu bušilicu i onda je koristi u svome poslu i tako ostvaruje zaradu. Pa i bušilicu je netko dizajnirao i ona je autorsko djelo. Mislim da bi morao i električar plaćati naknadu za korištenje bušilice.

A tek arhitekti, pa njihovi nacrti su isto autorska djela. Sad ako se po njihovim nacrtima sagradi trgovačni centar mislim da bi vlasnici centra morali plaćati naknadu arhitektu, a i svi vlasnici trgovina koji su zakupili poslovne prostore u tom centru bi trebali plaćati naknadu za korištenje autorskog djela arhitekta jer imju koristi od tog djela. Jer i to pokvarenjaci koriste, taj rad arhitekta da bi imali od njega koristi.

Ali vratimo se malo na kafiće. Kako to da se samo za glazbu plaćaju naknade za autorska djela. Što je s namještajem i njega je netko dizajnirao? Nemojte mi sad reći da za korištenje stolova i sjedalice gazda kafića ne bi trebao plaćati naknadu autoru, dizajneru tih stolova i sjedalica. Ili od korištenja sjedalica gazda kafića nema koristi pa onda ne treba plaćati.

Razmislite malo. Tu se autor namiruje tri puta. Najprije dobije naknadu od prodanog nosča zvuka koji kupi radio stanica. Onda uzima naknadu radiju jer se na radiju pušta glazba i onda još jednom kad se ta ista glazba s radija sluša u kafiću.

Ti je ko npr. da rent-a-car firma kupi Audi A3. Gazde Audija dobiju novce od te prodaje, ali pošto rent-a-car firma posluje tako da iznajmljuje taj Audi A3 to znači da imaju financijske koristi od posjedovanja auta pa bi onda trebali i ovi iz rent-a-cara plaćati naknadu gazdama Audija. A ako rent-a-cat iznajmi taj auto nekoj firmi koja ima koristi od korištenja unajmljenog auta u poslovne svrhe onda bi i oni morali plaćati naknadu Audiju. Je li?

A što je s vlasnikom bagera? Bi li i on morao plaćati naknadu svaki puta kad koristi bager jer od njega ima koristi. Pa ljudi i kupuju stvari da bi od njih imali koristi. Firme i kupuju stvari i usluge da bi od njih imali koristi da bi ih koristili u svom poslovasnju, da bi korištenjem kupljenih roba i usluga ostvarili dobit.

Autor dobije naknadu kad se kupi njihov nosač zvuka. Dosta. Tu autorska prava prestaju inače se može dogoditi da će svi proglasiti ono što rade svojim autorskim djelom i tražiti naknadu što koristimo stvari koje smo kupili i koje su naše. Ne može se tri puta ili sto puta naplaćivati jedna stvar.

Sad idu i neke kretanarije s naknadama za posuđivanje knjiga u knjižnicama. Država je platila te knjige. Basta. Što sad se ima plaćati naknada jer ljudi posuđuju knjige. A ja često knjigu čitam u kafiću, da se onda i tu naprdi naknada za čitanje knjiga vlasnicima kafića.

A tko su ti što tri puta naplaćuju svoja prava? Plaćaju li oni svoje obaveze. Plaćaju li autori svoja poreze. Koliko poreza oni plate?
Jeste li i vi čuli da glazbenici traže da ih se plaća na ruke. A poreznici bi tu imali pune ruke posla. Eto neka provjere na interenetu tko je prošlo ljeto gdje gostovao na feštama po raznim mjestima uz obalu, pa lijepo đir do pjevača i onih što su organizirali feštu da vidimo tko je i koliko poreza platio.
Glupo bi bilo da se njima tri puta plaća za jednu stvar, a oni ni onu jednu ne plaćaju.

misao dana:
Kupovati nešto da bi od toga imao koristi, kako pokvareno!

06

ponedjeljak

siječanj

2014

Rješenja (bez ideologije)

Ajmo malo bez ideologije, racionalno i objektvino sagledati koji su problemi u državi i kakva rješenja objektivni i racionalni ljudi predlažu.

Po onome šo možemo čuti u medijia i od ljudi oko nas, gotovo da postoji konsenzus oko toga da imamo prevelike troškove, a premalo investicija.
Rezanjem troškova smanjujemo rashode i raconaliziramo potrošnju na razumnu mjeru.
Investicijama povećavamo zaposlenost, prihode građana, poduzetnika i države te povećavamo cjelokupno bogatstvo zemlje

Znači ako hoćemo naći prava rješenja trebamo uvidjeti što je to trošak pa onda te troškove rezati i na njima štediti.
Također ako ćemo izići na pravi put potrebne su nam investicije koje će donijeti zaposlenja i prihode, zato njih treba poticati i olakšati posao investitorima.

Eto to izgleda potpuno razumno i neideologizirano, a sad idemo istim putem dalje u pojedinačne primjere slijedeći postavljena pravila pa da vidimo do čega će nas dovesti.

Dentalni turizam

Dentalni turizam dovodi do zaposlenosti i povećanja turističkog prometa. Dentalni turisti će trošiti više novca kod nas, a ovako možemo i produžiti turističku sezonu.
Znači, dodatni prihodi i zaposlenost, povećano punjenje proračuna, sve to pokazuje kako je ulaganje u dentalni turizam investicija, a investicije treba poticati.

Bolnice

Bolnice su dio javnog zdravstvenog sustava, zapošljavaju doktore koje financira proračun,financiraju se iz doprinosa zaposlenih. Akako doprinosi opterećuju plaće i povećavaju troškove poslodavcima jasno je da ulaganje u bolnice trošak, a troškove treba rezati.

Golf igrališta

Kako golf igrališta privlače bogate strance, koji troše kod nas. Kako ona nisu u vlasništvu države, kako zapošljavaju ljude u privatnom sektoru i potiču potrošnju luksuzne robe, to znači da od golf igrališta imamo financijske koristi i da ona predstavljaju investiciju, a investicije treba poticati.

Dječja igrališta i školske dvorane

Kako se izgradnja dječjih igrališta i školske dvorane financira iz državnog ili lokalnih proračuna, kako su neprofitna i još zahtjevaju održavanje jasno je da su dječja igrališta i školske dvorane trošak, a troškove treba rezati.

Florida

Izgradnja Floride na Jadranu u kojoj bi živjeli umirovljenici iz stranih zemalja, jeli jogurte i jabuke, ne opterećuje proračun. Zapošljavala bi radnike u privatnom sektoru, a strani umirovljenici bi troškove plaćali od penzija koje im daju njihove zemlje. To znači da mi ne bi trošili a njih, i da ulaganje u Floridu predstavlja investiciju, a investicije treba poticati.

Hrvatski umirovljenici i starački domovi

Kako se hrvatske umirovljenike financira se iz državnog proračuna i kako izdvajanja za njih opterećuju državu i plaće koje poslodavci isplaćuju, jasno je vidljivo da su hrvatski umirovljenici trošak, a troškove treba rezati.

Birokracija u službi investitora

Kako investitori donose novac i prihode tada je jasno da državna birokracija treba služiti investitorima, bogatima koji imaju novac. Njima treba pomoći da ne čekaju puno na rješavanje papirologije i treba im biti što jeftinija. Zapošljavanje birokracije koja će opsluživati i pomagati bogatima je dakle investicija, a investicije treba poticati.

Birokracija u službi građana

Naši građani su osiromašeni tako da od njih i nema neke vele koristi. Uostalom, njima ionako birokracija uglavnom služi da ostvare neka svoja "prava" koja će poslije donijeti još više troškova državi. Znači oni oni mogu čekati, a treba im i dobro naplatiti papirologiju jer je to jednin prihod koji će država od njih dobiti. Iz ovoga vidimo da je birokracija u službi građana trošak, a troškove treba rezati.

Dakle, iz ovoga možemo jasno razlučiti što je trošak, a što investicija.

TROŠAK: bolnice, dječja igrališta i školske dvorane, hrvatski umirovljenici, birokracija u službi građana

INVESTICIJA: dentalni turizam, golf igrališta, Florida, birokracija u službi investitora

A kad znamo što je trošak, a što investicija, onda znamo i što poticati, a na čemu štediti. Na nama je da pomognemo državi i da pokažemo što više primjera koji jasno pokazuju što je to trošak, a što investicija i to bez ikakvih podjela i ideologiziranja.

Imate li vi kakvih ideja što je to trošak, a što investicija?

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se