26

utorak

studeni

2013

Kako smo došli do referenduma o ćirilici i braku

to je tako, crkvi daješ para, strankama daješ, poslao si brdo ljudi u penzije, pa tu su i razne udruge na proračunima države ili lokalne samouprave.
što se tiče egzistencijalnih pitanja oni nemaju previše brige, pa brinu o drugim stvarima.

kolektivizam je out, ne valja "naši" i "naše", svaka osoba i svaka grupa nek se brine o svojim stvarima, promovira vlastite interese nek se ne petlja u tuđe podučje.
pa se ekipa brine samo oko svojih interesa: "slova und spolnost".
sto puta je ljudima rečeno da se ne petljaju tamo gdje nije njihovo područje, da kod nas svatko misli da može biti izbornik ili ministar. pa eto ljudi se brinu za svoje indivirualne interese, briga njih za "našu" imovinu, "naše" plaće, "naše" zdravstvo.

onda se govori da je tržište rješenje za sve i da sve treba privatizirati. pa tako ljudi trguju domoljubljem, regligijom, moralom,spolnošću. To je novo te vrlo profitabilno i brzorastuće tržište, ljudi su krevativni i nalaze nove ideje da se probiju na tržište i profitiraju.
sošal netvorks, to ti je to, tu je dobra para. zarađuješ organizirajući društvene mreže, facebook, twitter,u ime obitelji, stožer... sve su to društvene mreže koje donose dobru dobit.

u procesu privatizacije koja je kod nas u svim područjima mutna i nepravedna, privatizira se i domoljublje, religijski osjećaji, obiteljske vrijednosti. novi vlasnici imaju sa svojim vlasništvom prava upravljati kako hoće. nije to kao prije kad je sve bilo "naše" pa je svak mislio da je domovina i njegova i da ima prava odlučivati o njoj. važno je da se znaju vlasnici i podignu ograde.

a onda imamo i ljude koji nemaju sigurne prihode ni slobodnog vremena i čije slobode i izbori su suženi egzistencijalnim problemima, nemaju oni vremena ni mogućnosti graditi vile s bazenima i tamo održavati seminare, putovati na prosvjede i hodočašća.
niti su išta dobili u privatizaciji, nikakve udjele u vlasništvu ni firmi ni crkvi ni domoljublju.
nisu dio sošal netvorka, i nema veze što su možda u većini kad nemaju prava, ni snage, ni mogućnosti upravljati zemljom.

20

srijeda

studeni

2013

KV političar

Eto i pastiri moraju položiti ispit da bi čuvali ovce. Postoje i tečajevi za dadilje, tako da ih se stručno osposobi za čuvanje djece. I to je tako, traži se stručnost, zemlja znanja je "in", i cjeloživotno obrazovanje.

Ali što je s onima koji vode zemlju? Što je s političarima? Trebaju li i oni polagati kakav ispit? Dokazati da imaju nekakvo znanje i stručnost u pitanjima vođenja države? Za voditi ovce treba ispit, a za voditi državu ništa?
Ma kako to more biti?

Izgleda da će jedino biti političar, biti jedini posao za koji ne treba nikiakva kvalifikacija.

Mislim, da bi upravljao autom trebaš položiti vozački ispit, dokazati da poznaješ pravila u prometu i kako upravljati autom. A za upravljati državom, općinom , milnistarastvom? Ništa?

Zar ne bi trebalo da kao uvjet da se netko natječe za mjesto u lokalnoj samoupravi, saboru ili vladi, da ima položen ispit kojim bi dokazao da je stručan i da zna kako država funkcionira.

Pa učitelji i medicinske sestre moraju polagati državni ispit u kojem moraju dokazati i kako poznaju Ustav i zakone koji se tiču njihove struke. A načelnici, župani, gradski i općinski vijećnici, ministri? Ništa?

Neka se llijepo osigura i državni ispit u kojem bi političari dokazali da znaju kako funkcionira država, kako se skupljaju porezi i tko se kako financira, za što je odgovorna Vlada, za što županija, za što općina...

A kako naši političari misle da je njihov posao važan i odgovoran onda u skladu s time bi i ispit trebao biti zahtjevniji, ne nešto pro forma. Također mislim da bi morao biti besplatan, jer za sudjelovanje u vlasti ne smije biti kriterij koliko novca imaš već što znaš i jesi li spreman učiti i raditi na napretku države. Također bi to bio i dio cjeloživotnog obrazovanja gdje bi se svakih par godina provjeravalo zanje političara i nadopunjavalo novim znanjima, upoznavalo s promjenama.

Također bi morali polagati i poznavanje pravila EU i EU fondova. Ovako mnogi nemaju poojma o njima i ne da im se gnjaviti s njima. Zato smo i povukli toliko sredstava iz EU fondova. Linčine naše, ne bi se oni gnjavili s fondovima, to je tlaka.

Ovo bi dobro prorjedilo redove političara, raznih načelnika i vijećnika kojima se ne da učiti. I mnoge "znalce" koji sve znaju o svemu bi stavili na pravvo mjesto. A ne da nam se za gradonačelnika ili za saborskog zastupnika natječu oni koji nemaju pojma kako što funkcionira u državi i što je zadatak lokalne samouprave, a što Sabora i da gradovi ne grade hidroelektrane i da za biti dostojan zastupnika u Saboru nije dosta pričati o moralu, biti čovjek nadasve i blentavo se smijuljiti.

Također bi onda mogli postaviti pravilo za općine da moraju imati određeni broj ljudi koji imaju položen taj ispit. Ovako bi se maklo iz lokalne politike dosta onih koji ne vole čitanje, slova, pravila i zakone, ali imaju dobre veze i dosta para.
Ali i određivanje minimalne kvote ljudi s položenim ispitom bi pokazalo koje općine uopće imaju ljudski kapacitet i znanje da budu uspješna općina. Recimo da je za općinu minimalni broj s položenim ispitom 50 ljudi pa da vidimo. Ovako se liste za vijećnike u općinama često bezveze popunjavaju samo da se ispuni kvota. Pitanje je zna li puno ljudi koji donose odluke kako uopće sve to funkcionira s državom. Možda je dijelom i u tome problem. Nisu ljudi loši, ali nemaju pojma kako stvari funkcioniraju, što se sve može napraviti i što nije njihov posao.

Vjerojatno bi se poprilično pomladila politička scena, povećao broj žena. Ne bi ovo bilo rješenje za sve naše probleme, ali bi možda izbjegli likove poput Keruma da vode drugi grad po veličini u državi i mnoge sllične njemu.
Ideja da se treba uvatiti knjige bi mnogima smanjila političke ambicije.

Ne bi položeni ispit bio garant da ćemom imati dobre političare i super državu, ali je korak prema tome. Isto kao i s autima, položeni vozački ispit ne znači da je netko dobar vozač, ali nam daje sigurnost da većina onih koji sudjeluju u prometu znaju pravila i znaju kako se upravlja autom pa kad naprave prekršaj ne mogu reći, nisam znao ili vozač uvijek sazna posljednji ili što već.

A naravno, i mene bi zanimalo kako sve to u državi funkconira i što se može, a što ne i na kakav način se odrađuje posao, kome se obratiti za što i svašta nešto.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.